Homoseksualnost





❤️ Click here: Homoseksualnost


Normalno je kako je netko mogao navući na sebe homoseksualnost eksperimentirajući sa stvarima u koje se ne treba upuštati, ali na to mogu utjecati i drugi čimbenici. Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju. Ne glede na spolno usmerjenost. With the outbreak of in the early 1980s, many LGBT groups and individuals organized campaigns to promote efforts in AIDS education, prevention, research, patient support, and community outreach, as well as to demand government support for these programs.


Further information: and In ancient , a set of priests known as worked in the temples of the goddess , where they performed elegies and lamentations. This article is about homosexuality in humans. U osjećaju slobode nema ništa loše.


Sedam gej vladika u Saboru Srpske pravoslavne crkve - Homoseksualna osoba može dobiti otkaz zato što je gej, iako dobro obavlja svoj posao. Ona je bila prostitutka iz Nju Orleansa, angažovana da učestvuje u eksperimentu.


SEMINAR TIME-MANAGMENT Depresija se mo e nazvati bole u osje aja. Njezina klasifikacija kao mentalne bolesti ne ini ju manje stvarnom ili bolnom. To je uobi ajena bolest svih vremena od koje obolijeva jedan od dvadeset... Nemojte biti zadovoljni sa svime u seksu. Na i novi siguran okvir za seks i seksualnost. Velika pitanja u vezi de ka, cure, romanse i veza. Nevinost, promiskuitet ili ne to tre e? Mladi ljudi su po... Kako po tivati svog partnera? Stres, djeca, posao, i sve druge stvari u ivotu nam ote avaju svakodnevnicu, a ponekad je to i na partner. Pa kako onda mo emo efikasno i sa ljubavlju po tivati svoj... Rađaju li se homoseksualci? Ako smo kroz nekoliko posljednjih dana bili u prilici čitati stručnu literaturu, osobito neki znanstveni članak koji se bavi gay tematikom i problemom homoseksualnosti, u stanju smo primjetiti kako se učestalo govori da su homoseksualci jednostavno genetski predodređeni biti homoseksualcima te se s takvom sklonošću rađaju. Nema to veze s vanjskim ili unutarnjim čimbenicima kroz životno proputovanje, već je sve stvar gena. Određeni znanstvenici će po tom pitanju reći da se može utvrditi hoće li osoba biti homoseksualac još u majčinoj utrobi, pa će poklonici istoga i izjaviti: 'To je u našim genima, mi tu ne možemo ništa učiniti, morate nas dakle prihvatiti kakvi jesmo. Kao što se neki ljudi rađaju ljevacima, tako su i homoseksualci rođeni takvima. Stoga smatraju kako nitko ne bi trebao biti osuđen kao homoseksualac kao što ne može biti osuđen ni onaj koji je nizak, lijevak ili ima crvenu kosu. Biti aktivan homoseksualac nije ništa nemoralno, jer je to u njihovom genu pa ono pred Bogom ne uključuje nikakvu odgovornost. Pojedinci koji izjavljuju da je homoseksaulnost nasljedna žele dokazati da je to legitimna varijanta ljudskog bića, ona čini identitet dotične osobe, ne može biti posljedica zavođenja te je stoga besmislena i ideja izlječenja — gotovo nepravda prema onome na koga se treba primjeniti terapija je je to protiv njegove 'naravi'. Iako ne postoje dokazi da je homoseksualna orijentacija urođena, premda to neki tvrde, najveći doprinos teoriji urođenosti i nasljedstva dali su, nama manje poznati znanstvenici, dr. Simon LeVay u svom istraživanju strukture mozga; studije o identičnim i neidentičnim blizancima od strane dr. Pillarda i Baileya te genetske studije dr. Simon LeVay je 1991. Zaključio je kako je kod homoseksualnih muškaraca ta jezgra manja u odnosu na heteroseksaulne osobe. Pillard i Bailey su pokušali, promatrajući blizance jednojajčane, dokazati kolika je vjerojatnost da će, ako je jedan blizanac homoseksualac, biti i drugi. Istraživanje je pokazalo da je u 50% jednojajčanih blizanaca, od kojih je jedan brat homoseksualac, i drugi brat iste seksualne orijentacije. Promatranjem genetske slike X kromosoma 1993. Iako postoje brojni argumenti koji negiraju ovu teoriju, njihova istraživanja bila su popraćena ogromnim medijskim publicitetom i dobrodošlicom. U svojoj izuzetno kvalitetnoj knjizi Homoseksualnost s katoličkog gledišta, prevedenoj na hrvatski jezik, priznati stručnjak za područje moralne teologije, dr. Andreas Laun sustavno iznosi argumente u obranu stava kako homoseksaulno ponašanje ni u kojem slučaju nije urođeno. Navest ću samo nekoliko bitnijih razloga koje autor navodi: - prije su gotovo svi, a još i danas mnogi liječnici i terapeuti homoseksaulnost smatraju smetnjom u razvoju djeteta i mlada čovjeka. Kako je to moguće ako je homoseksualnost urođena predispozicija? Što uzrokuje homoseksualno ponašanje? Postoje različita stajališta što se tiče shvaćanja uzroka homoseksualnosti; ona koja se tiču vjere i tumačenja znanosti. Gotovo niti jedna homoseksualno orijentirana osoba neće reći kako je imala namjeru postati homoseksualac te je zato to i postala. U svakom slučaju ovo jeste kod mnogih istina te zasigurno postoje određeni čimbenici koji su utjecali na takav razvoj ličnosti, no postoje pojedinci kojima je jednostavno u trendu ovakav način života pa se upuštaju u homoseksualne odnose, čisto iz razloga da malo promjene monotoniju u kojoj možda žive. Stajalište vjere U svojoj poslanici Rimljanima, Pavao ističe da je homoseksualno ponašanje rezultat otpada od Boga jer su ljudi maknuli Boga s prvog mjesta u svom životu te se okrenuli drugim bogovima i vrijednostima. Budući su takvo što učinili, kompletan sustav vrijednosti se promijenio. Njima više ni najmanje nije stalo do Božje volje objavljene kroz Njegovu Riječ pa se na iste očituje gnjev Božji. Homoseksualnost je s gledišta vjere rezultat čovjekova odbacivanja Boga. Kad odbacujemo Boga i Njegovu volju za naš život, naše tijelo, odnosno tjelesne strasti počinju vladati nama. Rezultat svega toga bit će Božja osuda, kao što je bio slućaj sa Sodomom i Gomorom. Bog nudi svoju milost svakome te prašta, ali nepokajani grešnik će ići u sve dublji ponor, živjeti prema svojim tjelesnim strastima koje će ga naposljetku odvesti u propast. Nemojmo se varati misleći kako su homoseksualci grešniji od svih drugih, od bludnika, idolopoklonika, lažaca i sl. Svi smo sagriješili i izgubili smo Božju slavu i svaka smrt je nekako povezana s grijehom, ali umiru i obolijevaju svi, grešnici i sveci. Normalno je kako je netko mogao navući na sebe homoseksualnost eksperimentirajući sa stvarima u koje se ne treba upuštati, ali na to mogu utjecati i drugi čimbenici. U svakom slučaju homoseksualno ponošanje jeste grijeh, bez obzira što je na prakticiranje istoga utjecalo. Stajalište znanosti Premda različite gay udruge naglašavaju kako je homoseksualno ponašanje genetska predispozicija i urođenost, većina psihologa se slaže kako postoji mogućnost da je takva sklonost naučena ili stečena. Cohen, koji je i sam bio homoseksualac, izjavio je da se nitko ne rađa kao homoseksualac. Ono nije seksualni problem, već poremećaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Homoseksualnost najčešće može biti uzrokovana čimbenicima kao što su: - neispravan odnos s istospolnim roditeljem ili nedostatak ljubavi istospolnog roditelja, - dominanstna i posesivna majka; pasivan otac koji zanemaruje svoju djecu 'psihološko odbojni' otac , - kritika od strane braće i sestara, - neprilagođenost u skupini vršnjaka istog spola, što rezulitira ruganjem i izbjegavanjem, - incest ili seksualno zlostavljanje itd. Većina homoseksualaca će kao najvećeg krivca spomenuti svoje roditelje, autoritativnu majku i pasivnog oca. Majka je ta koja zapovijeda, jaka glasa, ambiciozna, odlučna, sve mora biti po njenom. Otac se obično povlaći u svoj kutak gdje gleda televiziju, čita novine, pije, a najčešće nije u krugu vlastite obitelji. Možda se svojedobno izviče na ženu, djecu i ode na neki način ignorirajući potrebe svoje djece. Dijete ne odrasta prema modelu otac — majka, pa zasniva svoje reakcije na nezdravim temeljima. Izrazito opasna situacija može biti ako majka jednog od svojih sinova odabere za svog osobnog pouzdanika gdje on obično postaje — ne u fizičkom ni u seksualnom — nego u emocionalnom smislu muže kojega nikad nije imala. Takvi odnosi mogu rezulitirati traganjem za društvom mirnih, introvertiranih dječaka, ali s mješavinom tjeskobe i čežnje može osjetiti da ga privlače snažni, otvoreni, mladići koji pobuđuju njegovo divljenje. Veliki problem homoseksualaca je identificirati se s vlastitim spolom. Muškarci koji se bore s homoseksualnošću često doživljavaju sebe kao 'manje muške', a lezbijke kao 'manje ženske'. Stoga mladi muškarac, koji ima premalo muškog samopouzdanja, ne može osjećati pravu privlačnost prema ženama slično vrijedi i za lezbijke. Homoseksualci su, promotrimo li osjećaje, ostali u pred pubertetu. Mladić koji se u svojoj muškosti osjeća — bolno — «drugačiji» - manje vrijedan u odnosu na svoje vršnjake, sklon se strastveno diviti muškosti drugih «idoliziranje» te tražiti ljubav i naklonost nekoga od onih kojima se divi. Iz toga nastaju zaljubljenosti, na osnovi čežnje za prihvaćenosti kod muškaraca i želje za prijateljima. U tim slučajima nesvjesno dolazi do problema infaltilnog samosažaljenja. Dijete se osjeća nesretno i samo, a njegovo nutarnje erotsko traženje priznanja i topline smjestilo su u autordramatiziranje. Kod homoseksualnih osoba provlače se ti traumatični osjećaji iz razdoblja mladosti, takozvani kompleks manje vrijednosti. Kod traženja partnera za homoseksualce obično vrijedi pravilno obrnutosti. Kod željenog partnera se privlačnima smatraju one osobine za koje adolescent vjeruje da ih sam ne posjeduje, pa većina muških homoseksualaca kod partnera traže 'muškost'. Teorija dominantne majke i pasivnog oca može donekle naslutiti razvoj homoseksualne orijentacije kod dijeteta, ali i ne mora uvijek biti točna. Neki roditelji su ravnomjerno sudjelovali u odgoju svoju djece pa se dogodilo neočekivano. Osim ovih dokaza, znanost uzaludno tragala za fizičkom bazom homoseksualnosti. Kod muških homoseksualaca i heteroseksualaca pokazao se isti raspon hormona. Jajnici i žlijezde što luče hormone jednako funkcioniraju kod homoseksualnih i heteroseksualnih žena. U zaključku je vrijedno spomenuti kako homoseksualnost može biti naučena, ako se pojedinac ranije izlagao homoseksualnim avanturama. Ako mu se jednom svidio takav odnos, vjerojatno će i dalje imati namjeru ispražnjavati isto. Ono postaje vremenom dio osobe; na neki način je zarobljava. Kao što pozitivne stvari mogu stvoriti naviku u našem životu, urezati se u naš um, na isti način mogu i one negativne.


O homoseksualizmu
In a 2006 study, 20% of respondents anonymously reported some homosexual feelings, although only 2—3% identified themselves as homosexual. Gotovo da ne postoji kultura, s kojom homoseksualnost nije usko povezana, ili narod koji nije poznavao ovu pojavu. Drugo, ženski mutantni gen lez lesbian stimuliše ženke da se staraju o drugim ženkama. James; Williams, Mark L. U mnogim zemljama svijeta koje kulturalno i politički ne pripadaju , prakticiranje i eksponiranje homoseksualnosti je ilegalno u 80 zemalja svijeta su homoseksualni čini izrijekom zabranjeni kao ili pak nema nikakve zaštite LGBT osoba od diskriminacije. Istraživanje provedeno u je 2011. Thus, sexual orientation is integrally linked to the intimate personal relationships that human beings form with others to meet their deeply felt needs for love, attachment, and intimacy. Homoseksualnost Homoseksualnost ili istopolnost je emocionalna, seksualna, fizička, duhovna sklonost i privlačnost prema osobama istog pola. Micucci, Guilford Press 2009, str.